Magare

Kad ribe u letu bješe i šume hodiše još
I smokve imaše trn-kornjen,
U neki tren kad mjesec bješe krv
Tad mora da sam rođen.

Sa glavom čudovišta i mučnim zovom
I ušima k’o nemirnim krima pari,
đavolja hodajuća parodija
Na sve četvoronožne stvari.

Otrcani razbojnik sve zemlje,
Stare iskvarene volje;
Izgladni, šibaj, ismijavaj me: Ja sam njem,
I čuvam tajnu samo još bolje.

Budale! Jer ja također imadoh svoj čas;
Jedan čas strašan i pun slada,
Kad povici bješe svud oko mene
A pred nogama mi postelja od palminih grana.

Posaljite nam komentar
*Ne moze bez ovog
*Ne moze bez ovog (vasa privatnost ce biti postovana)