Dobre Knjige

Kad izađoh jednu večer,
Šetajući po Bristol ulici,
Mnoštvo je na pločniku,
Bilo nalik žetvenoj pšenici.

I dolje kod nabujale rijeke,
Čuh ljubavnika poj,
Pod lukom željezničkog mosta:
“Nema kraja ljubavi mojoj.

Voliću te draga, voliću,
Dok se Kina i Afrika ne sudare,
I rijeka ne poteče uzbrdo,
I lososi ulicom u pjesmu ne udare.

(Čitaj dalje…)

Vasko Popa

Često otvaram novine, a rijetko ih čitam. Juče sam pročitao tekst od Miljenka Jergovića u kojem me podsjetio na pjesmu koju sam nekad volio. Evo je, u cjelosti.

Prolaznik i topola

Proširuju ulicu
Preopterećenu saobraćajem
Seku topole
Buldožeri uzimaju zalet
I jednim jedinim udarcem
Obaraju drveće
Jedna se topola samo zatresla
Odolela je gvoždu
Buldožer se od nje odmiče
Bučno unatraške
Priprema se za poslednji juriš
Među okupljenim prolaznicima
Stoji i jedan postariji čovek
Skida šešir pred topolom
Maše joj kišobranom
I viče iz sveg grla
Ne daj se dušo

Ah, Firenca! Ti imaš svoju umjetnost.
Imaš svoju povijest. Imaš svoje srednjevjekovne zidine
i renesansne palače. Imaš
svoje pijace na otvorenom i svoje radnje sa robom od kože.
Više od svega, pak, imaš svoju hranu: svoje bistecche,
svoje tortelline, i svega još, tako da ću dok
vodim studente da vide Danteovu kuću,
možda proći pored restorana
u kojem ću tu istu noć večeravati i pomislim, Mljac.

(Čitaj dalje…)