David Kirby
Vrlo bogati sati kuća u Francuskoj
Avion u kojem smo s neba pada
u Francusku, gdje su svi, čini se,
toliko sretniji od nas,
ali ne, ne radi se tu o ljudima
koji su sretni, nego o zgradama,
normanskim gazdinskim kućama sa visokim stropovima,
kolibama sa podrezanim slamnatim krovovima,
dvorcima što se uspinju iz ozelenjelih vinograda.
Ljudi su poput tebe i mene:
odjeća im ne pristaje najbolje,
djeca su im nezahvalna,
i stalno ispuhuju noseve.
Ali zgrade su tople i fino osvijetljene,
a čak i one što nisu,
one što imaju loša svjetla,
lošu izolaciju, i kojima nešto zeleno
raste po pločicama, čak i one,
čini se, nastoje kao lude da nas utješe,
da nam kažu nešto na francuskom,
na kućnom, riječima koje možemo razumjeti.