David Kirby
Razgovori sa mrtvima
Nisu lijeni oni što su mrtvi. Posjećuju nas u snu
i traže da priznamo zločine koje nikad nismo počinili.
Podsjećaju nas na naše životinjske instinkte, kako smo se borili
da se zaštitimo, da nas niko optužiti ne može -
ne plaši se da kažeš “ja sam to učinio”, savjetuju nas.
Na tren su tako dobri da se ponadamo
da možemo živjeti s njima nakon što se sve ovo okonča,
ali čim ne kažemo tačno ono što žele da čuju,
oni zavrište i prijete da će nas staviti pod ključ kao životinje.
Nedugo potom mi smo umorni i poželimo da utonemo u san,
ali oni nastavljaju da nas vraćaju u trenutak kada je sve ovo počelo,
one noći kad ju je policajac ugledao kako leži tamo sa majicom
oko vrata, ili onog hladnog jutra kada se sumaglica podigla
sa jezera, a oni izvukoše auto iz vode.