O prevodiocu
Negdje 1989. godine, sa prijateljem sam šetao po sarajevskom groblju Alifakovac i razgovarao o knjževnosti. Ne sjećam se tačno o kojem piscu ili knjizi, ali smo razgovarali zanesenjački, glasno. Usred razgovora prišao nam je postariji čovjek. Ispričao se što nas prekida i rekao da je cijeli život radio kao mašinski inžinjer. Profesiju je odabrao iz nužde, oduvijek je želio da studira književnost. Kaže, imao je lagodan život, ali nikad nije prestao da žali što ga nije posvetio pisanju ili prevodjenju. Rekao nam je još da je nastavio da uči njemači jezik noću, gotovo kriomice, i da je nedavno završio sa čitanjem sabranih djela Thomasa Mann-a na njemačkom. To ga je ispunilo radošću, ali nije u potpunosti odagnalo melankoliju i grižnju savjesti. Premda je rekao da ne voli da dijeli savjete, preporučio nam je da istrajemo u književnosti i da sigurno nećemo zažaliti.
Ja ga nisam poslušao, moj tadašnji prijatelj većim dijelom jeste. Čovjek je bio u pravu: unatoč životnim lagodnostima koje mi je stabilan posao donio, ostala je određena praznina, “grižnja savjesti”, melankolija. I noću i danju sam učio jezike da mogu čitati velika djela u originalu. Engleski ponajviše radi poezije W.S. Merwina i priča Trumana Capote-a, a španjolski radi velikog argentinskog trojca: Borges, Sabato, Cortazar. U međuvremenu sam otkrio mnoge druge pisce, velike ili intrigantne, na obadva jezika. Na ovim stranicama ću objavljivati prijevode priča, pjesama, eseja, možda i cijelih romana, koje volim.
Još za kraj da kažem da ne očekujem ogromnu čitalačku publiku, imam jedino nadu da će dobar tekst ponekom usamljenom čitaocu donijeti trenutak radosti ili nade u ovom vremenu ispunjenom neizvjesnošću i mnogobrojnim strahovima.
Miroslav Ladan
P.S. Ukoliko želite stupiti u kontakt sa mnom, popunite kratki elektronski formular.